Cilj stvaranja vrhunskog košarkaša mora biti sastavni dio cjelokupnog razvoja, a ne samo sportskog razvoja. Većina mladih košarkaša ne postaju vrhunski košarkaši, ali usprkos tome mogu izvući korist za sebe kao ljudi dok se bave košarkom i na taj način košarka pridonosi boljem društvu. Stvaraju se ljudi koji su socijalizirani, pripremljeni da se suoče sa životom: efikasno, zdravo, na tolerantan i kooperativan način..